Svečanost koja ni u čemu ne posustaje

Gradić Osor, jedan od najstarijih gradova na jadranskoj obali, u novijoj povijesti važnu revitalizaciju doživljava od 1976. godine kada je na inicijativu televizijskog redatelja Daniela Marušića (1931‒2009) osnovan festival klasične glazbe Osorske glazbene večeri (OGV). Od 2011. godine jedan je od malobrojnih „nacionalnih“ hrvatskih festivala, što osigurava financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH. Najmlađi je to ljetni glazbeni festival na jadranskoj obali, ali i sadržajno drukčiji od drugih ljetnih festivala na Jadranu. Sadržajnu posebnost OGV zahvaljuju temeljnoj ideji Marušića, koji je osmislio festival kao manifestaciju namijenjenu afirmiranju hrvatske glazbe svih stilskih razdoblja, kao i predstavljanju najnovije skladateljske produkcije uključujući praizvedbe djela hrvatskih autora. Mjesto događanja koncertnih programa osorska je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, prostrani sakralni prostor koji svjedoči o povijesnoj važnosti gradića koji je nekada bio biskupijsko sjedište. U proteklim su festivalskim godištima izvedbe s većim ansamblima bile ponekad i na trgu ispred crkve, iako su OGV prvenstveno glazbene svečanosti koje okupljaju soliste i komorne sastave.

Osorske glazbene večeri otvorio je britanski vokalni ansambl The Kings's Singers / Snimio Sandro Tariba

Od smrti utemeljitelja OGV-a Daniela Marušića, koji je bio i umjetnički ravnatelj festivala, doista dobra duša Osora, budući da je osigurao brojne skulpture na temu glazbe i angažirano se brinuo za organiziranje drugih popratnih događaja, pa i muzikoloških skupova i objavljivanja notnih edicija, određivanje programa pojedinog godišta festivala bilo je prepušteno uglednim osobama iz glazbenog života. Tako je od 2023. godine zadatak osmišljavanja preuzeo umjetnički ravnatelj Marin Kaporelo koji je u prošloj „prijelaznoj“ godini mogao odabrati tek manji broj naslova, budući da je prethodni umjetnički ravnatelj Branko Mihanović već bio obavio neke od dogovora.

Bogat i raznolik program

Za ovogodišnje 49. izdanje festivala Kaporelo je odabrao 16 koncerata i 6 popratnih događanja, koja je nazvao Inter Festum i koja su obuhvatila predstavljanje festivala uz svečano otvaranje i potom 2 predavanja, projekciju i razgovor o prošlim godištima festivala. Poštujući tradiciju osorskog festivala, osigurao je Kaporelo i 6 praizvedbi djela hrvatskih skladatelja i to Alfija Kabilja, Blaženka Juračića, Josipa Prajza, Sande Majurec, Petra Obradovića i Davora Bobića. Zbog bolesti glazbenika, nažalost, nije ostvarena praizvedba nove skladbe Sande Majurec.

Uz obvezu uključivanja skladbi hrvatskih autora u program, gostujućim se glazbenicima daju i sugestije kojima od hrvatskih skladatelja valja posvetiti veću pozornost. Naime, u skladu sa stilskim usmjerenjima koja pojedine solistice i solisti kao i komorni sastavi njeguju kao svoje prioritete, budući da OGV okupljaju glazbenike posvećene jednako starijoj glazbi kao i izvođače glazbe našeg vremena, uvriježena je praksa odabrati iz hrvatske glazbene baštine i suvremenosti poneki naslov i uključiti ga u program uz djela renomiranih svjetskih skladatelja. Uz to, organizator festivala ističe hrvatske skladatelje čije se obljetnice u pojedinoj godini obilježavaju, čime se za odabir posebno nude njihovi opusi. Ove godine hrvatska kultura posebno ističe 500. obljetnicu smrti Marka Marulića, 290. obljetnicu rođenja Luke Sorga (Sorkočevića), 110. obljetnicu rođenja Ive Mačeka, Stjepana Šuleka i Natka Devčića, kao i 100. obljetnicu rođenja Milka Kelemena, što je pretpostavljalo uvrštavanje upravo njihovih ostvarenja u koncertne programe. 

Prema ukupnoj je statistici u okviru 49. OGV u razdoblju od 16. srpnja do 20. kolovoza nastupilo devedesetak glazbenika iz 10 država, pretežno dakako iz Hrvatske. Predavanja su održale muzikologinje Vjera Katalinić o Sorkočeviću i Nada Bezić koja je predstavila Mačeka, Šuleka i Devčića, a o sjećanjima na najranija izdanja festivala kao i na ona poslije smrti utemeljitelja Daniela Marušića govorili su Zdenka Weber, maestro Berislav Šipuš i Marin Marušić. Razgovor je moderirao Marin Kaporelo.

Harfistički duo Čiković / Snimio Sandro Tariba

Izvedbe vrijedne pohvale

Rezultate 49. Osorskih glazbenih večeri moguće je u najsažetijem pogledu promatrati primarno s dva gledišta. Kao prvo, valja konstatirati da su svi planirani koncerti, osim zbog bolesti otkazanog nastupa mezzosopranistice Eve Zaïcik, čiji je termin ispunio nastup Trija 1887, ispunili visoke standarde profesionalnog muziciranja i zanimljivo sastavljenog programa. Tako su uglavnom brojnu publiku na svečanom otvorenju koje je prenosila Hrvatska radiotelevizija oduševili The King’s Singers, britanski a cappella sekstet, a uvijek burnim pljeskom bili su ispraćeni Hrvatski gitarski kvartet, Cantus Ansambl pod ravnanjem Berislava Šipuša i uz sudjelovanje sopranistice Darije Auguštan, tenor Krešimir Špicer s pijanistom Lovrom Marušićem, solistički recital pijanista Ivana Krpana, Zagrebački kvartet, Dudok Quartet Amsterdam, Bach Consort Wien koji umjetnički vodi Rubén Dubrovsky, pijanistički recital Jana Nikovića, kao i Acoustic Project Strings čiji je umjetnički voditelj kontrabasist Dubravko Palanović, a solist je bio pijanist Jan Niković. Od koncerata kojima nisam osobno nazočila pohvalna su izvješća bila i sa završnice festivala s nastupima Dua Valle&Vitis, sopranistice Kristine Kolar s pijanistom Filipom Fakom, Solista Zadarskog komornog orkestra, Harfističkog dua Ćiković i posljednjeg koncerta na kojemu je nastupio Ensemble Dialogos pod vodstvom Katarine Livljanić i uz sudjelovanje Kantadura i Joška Ćalete.

Drugi važan dio svakog godišta osorskog festivala praizvedbe su djela hrvatskih skladatelja koji za tu prigodu dobivaju financijsku pomoć i ponuđeni su im određeni sastavi koji će nastupiti. Prigodom predstavljanja programa izvedene su simbolične Osorske fanfare Alfija Kabilja. Za glazbeno obilježavanje 500. obljetnice smrti Marka Marulića naručeno je za svečano otvorenje festivala, na kojemu je nastupio svjetski renomirani vokalni sastav The King’s Singers, djelo skladatelja Blaženka Juračića (Mostar, 1972), izvanrednog profesora na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Juračić je uglazbio Marulićeve latinske tekstove, kako je izjavio, „s jasnom porukom, ali i svjesnošću pripadnosti europskim čvrstim korijenima vjerskog nasljeđa i kulturnog identiteta“. Skladba podužeg naslova i trajanja Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce. Christianus interrogat, Christus responder (Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista obješenog na križ) nastala je prema Marulićevoj križnoj dijaloškoj pjesmi od 39 latinskih elegijskih distiha u kojima kršćanin ispituje raspetoga Krista o detaljima raspeća i njegova utjelovljenja, te o Kristovu monologu o paklenim mukama i posljednjem sudu. Hrvatska duhovna glazba obogaćena je djelom u kojemu su korištene različite vokalne tehnike pri čemu visoki glasovi donose pitanja uzrujanog kršćanina, a dublji umirujuće Kristove odgovore. Motiv latinske sekvence Dies irae dies illa (Dan gnjeva, onaj dan) simbolično je podsjećanje na smrt.

Hrvatske praizvedbe

Mogućnost za skladanje djela za veći sastav pružena je Josipu Prajzu (Požega, 1994), koji je kompoziciju diplomirao 2022. u klasi Srećka Bradića, a čijih 50-ak opusa izvode brojni solisti i ansambli. Cantus ansambl praizveo je djelo Locus za koje je Prajz bio inspiriran posjetom austrijskoj opatiji St. Florian u kojoj je djelovao i u kojoj je sahranjen Anton Bruckner. U povodu 200. obljetnice Brucknerova rođenja i kao posvetu skladateljskom geniju ispisao je glazbu koja kombinira tradiciju i inovaciju u svim glazbenim parametrima, ne libeći se skladnih harmonija i preuzimanja Brucknerovih motiva iz njegova istoimenog moteta.

Praizvedbi novog djela Petra Obradovića (Dubrovnik, 1972) Le lacrime della magnolia (Magnolijine suze), suita za gudače i klavir, valjalo bi posvetiti više prostora jer su ansambl Acoustic Project Strings i pijanist Jan Niković u četrdesetak minuta trajanja predstavili doista veliko bogatstvo glazbenih sadržaja i ugođaja. Možda ipak malo predugo? No o tome nekom drugom prigodom.

Još jedna prva izvedba skladbe suvremenog autora bio je Arpeggione Davora Bobića u izvedbi Harfističkog dua Ćiković. Kako osobno više nisam bila u Osoru, prema snimci izvedbe Diane Grubišić Ćiković i Veronike Ćiković mogu izvijestiti da je riječ o glazbi uzorne zvukovnosti koju Bobić uspoređuje s američkim minimalizmom.

Brojnost drugih izvedenih skladbi, bogatstvo odabranih sadržaja i antologijski naslovi velikana glazbenog stvaralaštva Europe pružaju nam sigurnost da će u idućoj sezoni jubilarni 50. festival ne samo nastaviti, već i u odnosu na pola stoljeća postojanja okruniti svoja nastojanja da bude relevantan nacionalni, pa i međunarodni ljetni glazbeni festival u svima već srcu priraslome Osoru.